Korišteni plin je mješavina plemenitih plinova (argon 90, ksenon 10%).

Ova plinska smjesa je inerdna i bezopasna. Da bi ona emitirala svjetlost, na nju se primjenjuje električna struja koja je pretvara u plazmu, ioniziranu tekućinu čiji su atomi izgubili jedan ili više njihovih elektrona i više nisu električno neutralni, dok elektroni tako otpušteni formiraju oblak okolo. Gas je sadržan u ćelijama, što odgovara podpikselama (luminoforima). Svaka ćelija je adresirana line elektrodom i stubnom elektrodom;
modulacijom napona koji se primjenjuje između elektroda i frekvencije uzbuđenja,
moguće je definirati jače svjetlo (u praksi se koristi do 256 vrijednosti).

Proizvedeno svjetlo je ultraljubičasto, stoga nevidljivo za ljude, a radi se o luminoforima odnosno crvenom, zelenom i plavom, raspoređenom preko ćelija, koje ga pretvaraju u vidljivo obojeno svjetlo, što je moguće dobiti piksele (koje se sačinjava od tri ćelije) od 16.777.216 boja (2563).

Plazma tehnologija olakšava proizvodnju ekrana velikih dimenzija i preostalih posebno ravnih, sa jedva nekoliko centimetara dubine, i nudeći visoke kontrastne vrijednosti čak i pod uglom važnim kao sto šezdeset stepeni – i vertikalno i horizontalno. Budući da se slika može jasno vidjeti sa vrha, dna, lijevog ili desnog, plazma ekrani su idealni za profesionalne prezentacije;
posebno su pogodan za sva okruženja koja podliježu električnim smetnjama, kao što su pogoni za generaciju energije, tvornice, čamci, željezničke stanice i bolnice. Plazma ekrani su stoga mnogo svestraniji od tradicionalnih katodnih cijevi ili video projektora;
plazma ekrani stvaraju šire spektre boja, šireg gamuta, i imaju koristi od boljeg kontrasta, posebno zahvaljujući kvalitetu crnaca. LCD ekrani pokušavaju postepeno popuniti ovaj jaz;
plazma ekrani imaju koristi od bolje responzivnosti, oni ne pate u teoriji od afterglow. U praksi su na pola puta između katodnog zraka i LCD-a;
plazma ekrani nisu pogođeni neispravnostima inherentnim u TEHNOLOGIJI LCD panela : zujanje, zavoj, zamućenje ili nedostatak uniformnosti;
rekord plazma ekrana sa dijagonalu od 3,81 m (150 inča) predstavljen je na Consumer Electronics Showu (CES) 2008. godine, dok su najveće LCD mjere 2,80 m2;
u jednakoj veličini, jeftiniji su od LCD panela.

Mogu se uociti i neke negativne tacke :

najveća mana plazma ekrana bila je njihova osjetljivost na fenomen opekline ekrana (spaljivanja) : prikazane predugo, još uvijek slike (ili dio slike kao što su logotipi kanala prikazanih u uglovima) mogu se i dalje vidjeti (u pretisku uobičajeno prikazane slike) satima, ili čak trajno u najgorim slučajevima. Ekrani najnovije generacije koriste više tehnologija kako bi spriječili fenomen i učinili ga reverzujućim;
težina staklene ploče je znatno višu, u odnosu na plastične ploče LCD-ova;
plazma ekrani imaju promjenjivu potrošnju energije u zavisnosti od svjetline ekrana; Nisko za prikaz tamne slike, potrošnja može biti mnogo višu od onog na LCD ekranu za prikaz vrlo svijetle slike. Iz istog razloga, što je slika jasnija koja će biti prikazana, to će biti manje svijetla. Potpuno bijela slika će tako moći da se pojavi svijetlo siva.
Suprotno tome, LCD-e rade sa stalnom energijom, bilo da je scena tamna ili lagana, zbog osvetljenog svjetla koje stalno koriste;
tamni dijelovi slike podliježu tinglingu, vidljivi pri približavanju ekranu;
ekran može treperiti na sličan način kao skeniranje starijih CRT ekrana, posebno na jasnim i svijetlim slikama. Neki ljudi osjetljivi na ovaj efekat mogu ga naći neugodnim;
plazma tehnologija može proizvesti fenomen tragova fosfora, sličan efektima duge koje proizvode DLP tehnološki projektori. Konkretno, gledatelju koji pomakne pogled iz jedne tačke u drugu stranu ekrana bit će otežan svijetlim bljescima boje koji će omesti kontre visokokontrasnih područja (na primjer, bijeli titl na crnoj pozadini);
proizvode se u mnogo manjim količinama od LCD panela koji su sada srce i referenca tržišta.

Iz svih ovih razloga, a zbog pada potražnje, proizvođači Pioneer i Vizio više ne proizvode ovu vrstu ekrana. Osim toga, Hitachi je 2009. godine zatvorio postrojenje za proizvodnju plazmenog prikaza. U decembru 2013, Panasonic je objavio da će prestati proizvoditi plazma displeje zbog niske potražnje; Samsung je isto učinio u julu 2014. Krajem 2014.
nema plazma ekrana u prodaji, uključujući i one iz Panasonic, čije japanske tvornice su prestale proizvodnju u aprilu 2014.

Istraživanje u oblasti plazma prikaza je orijentisano prema :

stvaranje boljih luminofora : to zahtijeva razvoj supstanci koje nude bolju efikasnost Disipated energije u obliku vidljive svjetlosti podijeljene energijom stečenom pod UV zračenjem;
poboljšanje oblika ćelija;
poboljšanje smjese argon-ksenona tako da stvaranje hladne plazme u ovom mediju pruža što više ultraljubičastog zračenja.